Prijeđi na sadržaj

Trindade i Martim Vaz

Koordinate: 20°31′S 29°05′W / 20.52°S 29.08°W / -20.52; -29.08 (WD)
Izvor: Wikipedija
Otočje Trindade i Martim Vaz
por. Arquipélago de Trindade e Martim Vaz
Otok
Pogled na Atlantik s otoka Trindade
Položaj otočja u Atlantiku
Položaj
Koordinate20°31′S 29°05′W / 20.52°S 29.08°W / -20.52; -29.08 (WD)
SmještajJužni Atlantski ocean
Država Brazil
Fizikalne osobine
Površina10,4 km2
Trindade i Martim Vaz na zemljovidu južnog Atlantskog oceana
Otočje Trindade i Martim Vaz
Otočje Trindade i Martim Vaz
Trindade i Martim Vaz na zemljovidu južnog Atlantskog oceana
Zemljovid

Trindade i Martim Vaz je otočje u južnom Atlantskom oceanu koje je udaljeno oko 1200 km od Vitórije, glavnog grada brazilske savezne države Espírito Santo kojoj otočje upravno pripada. Otočje se sastoji od dva glavna otoka međusobno udaljena 48 km, te od dva otočića i nekoliko hridi. Ukupna površina otočja je 10,4 km², a na njemu živi tridesetak pripadnika brazilske mornarice. Oceanografska postaja na otoku Trinidade (Posto Oceanográfico da Ilha da Trindade) je najzabačenije naseljeno mjesto u Brazilu, a nalazi se 1 025 km udaljeno od najbližeg naselja.

Otoci su vulkanskog podrijetla s nepravilnim reljefom. Uz iznimku južnog dijela otoka Trindade, ovo su otoci bez veće vegetacije. Godine 1502. otoke je otkrio portugalski istraživač Estêvão da Gama, te su otoci ostali u portugalskom vlasništvu sve do nezavisnosti Brazila. Od 1890. do 1896., Trindadeom je vladalo Ujedinjeno Kraljevstvo, nakon čega je otok vraćen Brazilu. U rujnu 1914., za vrijeme prvog svjetskog rata, kod Trindadea se odvila borba između britanskog i njemačkog vojnog broda.

Otoci

[uredi | uredi kôd]

Nazivi otoka i njihovi položaju su:

Satelitska snimka otokâ Martin Vaz.


Trindade je daleko najveći otok s površinom od 10,1 km² dok svi otočići zajedno s Martim Vazom čine tek 0,3 km². Ovo je prilično brdovit otok s izraženim vulkanskim reljefom. Na sjeverozapadu otoka nalaze se vrhovi Pico da Trindade (590 m) i Pico Bonifácio (570 m). Pico Monumento koji je impresivnog oblika nagnutog valjka, visok je 270 m, a nalazi se na zapadnoj obali otoka.

Otok je najvažnije gnijezdilište goleme želve u Brazilu.

Biljne vrste

[uredi | uredi kôd]

Na otoku je popisano svega 16 biljnih vrsta (i jedna podvrsta) od kojih samo tri nisu endemične[1]

  1. Polystachya estrellensis Rchb. f.
  2. Psilotum nudum (L.) P. Beauv.
  3. Cyathea delgadii Pohl ex Sternb.
  4. Doryopteris campos-portoi Brade, endem
  5. Elaphoglossum beckeri Brade, endem
  6. Pecluma insularis (Brade) Salino, endem
  7. Pleopeltis trindadensis (Brade) Salino, endem
  8. Polypodium trinidadense Jenman, endem
  9. Amauropelta novaeana (Brade) Salino & T. E. Almeida, endem
  10. Asplenium beckeri Brade, endem
  11. Peperomia beckeri E. F. Guim. & R. J. V. Alves, endem
  12. Peperomia segregata T. S. Dantas, Carv.-Silva & P. E. A. S. Câmara, endem
  13. Asplenium trindadense (Brade) Sylvestre, endem
  14. Cyperus appendiculatus var. atlanticus, endem
  15. Sporobolus nesiotioides Longhi-Wagner, R. J. V. Alves & N. G. Silva, endem
  16. Plantago trinitatis Rahn, endem
  17. Achyrocline disjuncta Hemsl., endem

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. World Plants (Complete List) pristupljeno 19. srepnja 2023.