Idi na sadržaj

Karl Marx

Izvor: Wikicitati
Karl Heinrich Marx
Karl Marks, njemački filozof
Rođenje5. maj 1818.
Trier, Njemačka
Smrt14. mart 1883.
London, Engleska
  • "Ako prilike čine čovjeka, onda valja prilike učiniti ljudskima."
  • "Bez suprotnosti nema napretka: to je zakon koji je civilizacija dosada slijedila."
  • "Darwin je privukao pažnju na historiju prirodne tehnologije itd., na stvaranja biljnih i životinjskih organa kao instrumenata za proizvodnju z životu bilja i životinja. Zar historija stvaranja organa društvenog čovjeka, koji čine materijalnu osnovu svake pojedine društvene organizacije, ne zaslužuje jednaku pažnju? I zar ne bi ovu bilo lakše napisati, jer kako Viko kaže, historija ljudi razlikuje se od historije prirode po tome što smo onu pravili mi, a ovu nismo? Tehnologija otkriva aktivan stav čovjekov prema prirodi, neposredan proces proizvodnje njegova života, a s tim i društvene prilike u kojima živi i društvene predodžbe koje iz njih izviru. Čak je i svaka historija religije nekritična ako ne uzima u obzir ovu materijalnu osnovu. Doista je mnogo lakše putem analize naći zemaljsku jezgru religioznih maglovitosti, nego obratno, iz datih određenih stvarnih životnih prilika izvesti njihove vjerske idealizirane oblike. A ovaj posljednji metod je jedino materijalistički, dakle, naučan. Mane apstraktnog prirodno-naučnog materijalizma, koji isključuje historijski progres, opažaju se na apstraktnim ideološkim predodžbama njegovih prvaka čim se usude izaći iz svoje stručnosti." (Kapital)
  • "Emancipacija Jevreja je u svom krajnjem značenju emancipacija čovječanstva od jevrejstva." ("Prilog jevrejskom pitanju" ("Zur Judenfrage"), “Deutsch-Franzosische Jahrbucher”, Paris 1844.)
  • "Historija cijelog dosadašnjeg društva jeste historija klasnih borbi."
  • "Jedina misao despotizma jeste preziranje čovjeka, oduzimanje čovjeku čovječnosti; i ta misao ima pred mnogim drugim mislima tu prednost što je ujedno i činjenica. Despotizam vidi čovjeka uvijek lišenog dostojanstva. Ljudi se utapaju u glibu prostog života pred njegovim očima i za njega samoga."
  • "Kao što vjeroispovijest ne stvara čovjeka, nego čovjek vjeroispovijest, tako i ustav ne stvara narod, nego narod ustav."
  • "Kao vrijednosti, sve su robe samo određene mjere vremena opredmećenog rada." (Kapital)
  • "Koja je svjetovna osnova jevrejstva? Praktička potreba, sebičnost. Koji je svjetovni kult Jevreja? Trgovanje. Ko je njegov svjetovni bog? Novac. Pa dobro! Emancipacija od trgovanja i novca, dakle od praktičnog, zbiljskog jevrestva, bila bi samoemancipacija našega vremena." ("Prilog jevrejskom pitanju" ("Zur Judenfrage"), “Deutsch-Franzosische Jahrbucher”, Paris 1844.)
  • "Novac je surevnjivi bog Izraela, pred kojim ne smije postojati nijedan drugi bog. Novac ponižava sve čovjekove bogove i pretvara ih u robu. Novac je opća, za sebe konstituirana vrijednost svih stvari. Stoga je cijeli svijet, čovjekov svijet, kao i prirodu lišio njihove osebujne vrijednosti. Novac, to je čovjeku otuđeno biće njegova rada i njegova postojanja, i to tuđe biće njime vlada, a on mu se klanja." ("Prilog jevrejskom pitanju" ("Zur Judenfrage"), “Deutsch-Franzosische Jahrbucher”, Paris 1844.)
  • "Način proizvodnje materijalnog života uvjetuje proces društvenog, političkog i duhovnog života uopće. Ne određuje scijest ljudi njihovo biće, već obrnuto, njihovo društveno biće određuje njihovu svijest." (Prilog kritici političke ekonomije)
  • "Pariska komuna bila je, u biti, vladavina radničke klase, proizvod klasne borbe, proizvođača protiv prisvajačke klase, konačno pronađen politički oblik u kojem se moglo izvršiti ekonomsko oslobađanje rada." (Građanski rat u Francuskoj)
  • "Pošto je profitna stopa «stimulans kapitalističke proizvodnje„, njen pad „usporava stvaranje novih nezavisnih kapitala i pokazuje se kao prijetnja za razvoj kapitalističkog procesa proizvodnje, zapravo potiče hiperprodukciju, špekulaciju, krize, višak kapitala istovremeno s viškom stanovništva.“ (Kapital)
  • "Prva granica kapitalističke proizvodnje jest sam kapital, jest to, što se kapital i samooplođivanje njegove vrijednosti ispoljavaju kao polazna i završna tačka, kao pobuda i svrha proizvodnje; što je proizviodnja samo proizvodnja za kapital, a ne obrnuto, da su sredstva za proizvodnju naprosto sredstva za sve širi životni proces za društvo proizviđača." (Kapital)
  • "Religija je samo iluzorno sunce koje se kreće oko čovjeka dotle dok se on ne kreće oko sebe samoga."
  • "Religija je uzdah ucviljena bića, duša svijeta bez srca, kao i duh prilika bez duha. Ona je opijum naroda."
  • "Religiozni odraz stvarnog svijeta može se izgubiti tek onda kad odnosi praktičnog svakodnevnog života budu iz dana u dan pokazivali ljudima prividno razumne odnose među njima i prema prirodi." (Kapital)
  • "Sa stalnim opadanjem broja kapitalističkih magnata koji nasilno prisvajaju i monopoliziraju sve prednosti tog preobražnog procesa raste masa bijede, pritiska, ropstva, degeneracije i eksploatacije, ali i revolt radničke klase koja stalno nabujava i koju sam mehanizam kapitalističkog procesa proizvodnje školuje, ujedinjuje i organizira. Kapitalov monopol postaje okov za način proizvodnje koji je s njim i pod njim procvjetao. Centralizacija sredstava za proizvodnju i podruštvljaljanje rada dostižu tačku na kojoj više ne mogu podnositi kapitaluističku ljusku i razbijaju se. Kuca posljednjiu čas kapitalističkog privatnog vlasništva. Eksproprijatori bivaju eksproprirani." (Kapital)
  • "Tajna je opći duh birokratije."
  • "U akcionarskim je društvima funkcija odvojena od vlasništva kapitala, a kao posljedica toga i rad je potpuno odvojen od vlasništva sredstava za proizvodnju i od viška vrijednosti. Ovaj rezultat najvišeg razvitka kapitalističke proizvodnje je nužan momenat prijelaza radi pretvaranja kapitala u vlasništvo proizvođača, ali ne više kao privatnog vlasništva pojedinačnog proizvođača, kao neposrednog društvenog vlasništva. Osim toga, to je momenat priojelaza na pretvaranje svih funkcija koje su u procesu reprodukcije još povezane sa vlasništvom kapitala, u jednostavne funkcije udruženih proizvođača, u društvene funkcije." (Kapital)


Drugi o njemu

[uredi]
  • Gerald Cohen
    • "Tri izvora marksizma dolaze iz tri evropske države, u svakoj od kojih su bila najviše razvijena. I svaki izvor bio je polje misli koje se predstavilo bez odnosa sa ostala dva, tako da je bio čin krajnje genijalnosti na strani Marksa da troje dovede u vezu. U poretku u kojem je Marks preuzeo tri elementa, oni su bili: prvo, dijalektički modus analize, kojeg je izvodio iz filozofije koju je studirao kao adolescent i kao mlad čovjek u svojoj matičnoj Njemačkoj; drugo, francuske socijalističke ideje koje su cvjetale među intelektualcima kritičkim prema kapitalizmu u Francuskoj marksovog doba, Francuskoj koja je bila zemlja njegovog prvog egzila; i, konačno, klasična politička ekonomija, koju je Marks savladao na svom posljednjem egzilu, u Velikoj Britaniji." (Ako si egalitarista, kako to da si toliko bogat?)
    • "Pod uslovima nestašice, tako tvrdi tradicionalni marksizam, klasno društvo je neizbježno, njegova struktura vlasništva određuje pitanja raspodjele, i rasprava o prirodi pravde, u općem smislu, stoga je uzaludna za politički pokret čiji je zadatak da obori klasno društvo, prije nego da odredi koji od mnogih kriterija zbog kojih je nepravedno jeste onaj koji se treba koristiti da ga se osudi. Niti je nužno istraživati šta tačno će se zahtijevati u smislu pravde u budućim uslovima izoblilja. Jer će komunizam, u kojem će svako imati šta želi, onda proizaći bez teškoća [...] i pravda će stoga biti ostvarena, po bilo kojoj njenoj koncepciji, od utilitarističke do egalitarne, odnosno libertarijanske. Posvećivanje napora pitanju "Koji je ispravan način raspodjele?" je uzaludan u odnosu na sadašnjost i nepotreban u odnosu na budućnost. / Ne možemo više vjerovati u faktičke premise tih zaključaka o praktičnoj (ne)relevantnosti studiranja normi. Ne možemo dijeliti Marksov optimizam po pitanju materijalne mogućnosti, ali također ne možemo dijeliti njegov pesimizam o društvenoj mogućnosti, ako želimo da održimo socijalističku privrženost. Marksov optimizam dopustio mu je da održi pesimizam kojeg moramo napustiti, jer moramo napustiti optimizam koji je taj pesimizam učinio sigurnim. / Ne možemo se osloniti na tehnologiju da popravi stvari za nas; ako se mogu popraviti, onda ih mi moramo popraviti, kroz teške teorijske i političke napore. Marksisam je smatrao da će nam jednakost biti data kroz izobilje, ali mi moramo težiti jednakosti u kontekstu nestašica, i stoga moramo biti puno više precizni nego što jesmo o tome šta tražimo, zašto smo opravdani u tom traženju, i kako se to može implementirati institucionalno. To priznanje mora upravljati buduće napore socijalističkih ekonomista i političara." (Ibid.)