Prijeđi na sadržaj

Upitnik

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s ?)
 ?
Pravopisni znakovi

bjelina (   )
točka ( . )
upitnik ( ? )
uskličnik ( ! )
zarez ( , )
točka sa zarezom ( ; )
dvotočje ( : )
trotočje ( )
zagrade ( ( ) ) ( [ ] ) ( / / ) ( { } ) ( < > )
spojnica ( - )
crtica ( )
kosa crta ( / )
izostavnik ( ' ) ( )
navodnici ( „ ” ) ( » « ), polunavodnici (‘ ’)
zvjezdica ( * )
članak, paragraf ( § )
znak at ( @ )
postotak (%), promil ()

Matematički znakovi

operatori ( + ) ( ) ( : ) ( × ) ( · ) ( / )
jednakosti ( = ) ( ) ( ) ( )
odnosi ( > ) ( < ) ( ) ( )

Ostali znakovi

stupanj ( ° )
tilda ( ~ )
križić ( )
obrnuta kosa crta ( \ )
povisilica ( # )
znak et ( & )
bullet ( )
donja crta ( _ )
uspravna crta ( | )

Upitnik ( ? ) razgodak kojim se označava upitnost, odnosno pitanje.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Vjeruje se da mu oblik dolazi od latinske riječi quaestion = pitanje, koja se kratila u Qo. Q se pisao iznad maloga slova o te se s vremenom to pretvorilo u današnji simbol.

Mogući nastanak znaka upitnika
Mogući nastanak znaka upitnika

Druga pak teorija tvrdi da je u 9. st. krivulja oponašala intonaciju pitanja.

Uporaba u jeziku

[uredi | uredi kôd]

Rečenice

[uredi | uredi kôd]

Upitnik označava upitne rečenice, pitanja koje se može sastojati od jedne riječi ili više njih:

  • Tko? Ja? A ti to nisi vidio? Pa gdje si bio toga dana?

Upitnik dolazi i kod retoričkih pitanja koja ne traže odgovor:

  • Što te sputava, srce moje, da ne progovoriš iz dubina
Kao orgulje skrivene u crnom lišću noći? (Dragutin Tadijanović)

Ako nekoliko upitnih rečenica slijedi jedna iza druge, a čine smislenu cjelinu, upitnik se može staviti samo iza posljednje, a ostale se odjeljuju zarezom ili povezuju veznicima:

  • Reci mi kako da ti pomognem, gdje da tražim, koga da pitam?

Ako se pita samo jednim dijelom rečenice, upitnik se stavlja iza te riječi ili dijela, a dalje se nastavlja malim slovom:

  • Nešto mu je rekao, a što? to nitko ne zna.

Upitnik ne dolazi iza neupravnih pitanja:

  • Reci mi tko je napravio nered. Povjerio mi je odakle su zapravo došli.

Ako upitna rečenica završava vokativom, ostavlja se upitnik i ne dodaje uskličnik:

  • Kamo ćeš, vraže?

Naslovi

[uredi | uredi kôd]

Upitnik u naslovima ne dolazi ako rečenica nagoviješta objašnjenje, a ne pitanje:

Ako je ipak težište na pitanju, upitnik se stavlja:

  • Neću ili ne ću?
  • Pogreška ili pogreška?
  • Sport ili šport?

Ostalo

[uredi | uredi kôd]

Upitnik može stajati kao znak šutnje u razgovoru:

- Gdje kupuje Superman?
- ?
- U supermarketu!

Ako je neki podatak nepotvrđen ili nesiguran, može se upitnik staviti unutar zagrada da bi se označila ta nepouzdanost:

  • Kralj Zvonimir umro je 1089. (?) godine.

Upitnik i uskličnik

[uredi | uredi kôd]

Ako se nekim pitanjem ujedno žele izraziti i jače emocije, ushit, oduševljenje, čuđenje itd., iza upitnika može se staviti i uskličnik:

  • Ne mogu vjerovati da to govoriš! Ja da sam to učinio?! Ja?!
  • Pa kako da ja to znam?!